Najviši zvaničnici SAD i Rusije održaće danas dugo očekivani samit, na kojem će razgovarati o bezbjednosnim garancijama koje traži Rusija.

Ovaj sastanak predstavlja nastavak samita koji su američki i ruski predsjednik Džo Bajden i Vladimir Putin imali sredinom 2021. godine, a koji nije rezultirao dogovorom, zbog čega brojne diplomate u nezvaničnim brifinzima i razgovorima s novinarima u bh. medijima smatraju da se te nestabilnosti prelijevaju na BiH i zapadni Balkan.

Naime, nekoliko diplomata nam je proteklih mjeseci u nezvaničnim razgovorima indirektno ili između redova ukazivalo na veze koje postoje između nezadovoljstva Rusije potezima NATO-a i Zapada, a posebno SAD, i krize koja proteklih mjeseci kulminira na zapadnom Balkanu.

Prema nekim mišljenjima, jedan od posrednika između SAD i Rusije je zvanični Berlin, koji je energetski zavisan od ruskih energenata, a istovremeno je, kao najveći svjetski izvoznik po udjelu u bruto domaćem proizvodu u velikoj mjeri osjetljiv na bilo kakve globalne nestabilnosti.

Ilustracije radi, američko-njemačka trgovinska razmjena je u prošloj godini iznosila 260 milijardi dolara, od čega se 163 milijarde odnose na njemački izvoz u SAD, dok je rusko-njemačka privredna razmjena oko 50 milijardi dolara, od čega se skoro 30 milijardi odnosi na njemački izvoz. Inače, uprkos sankcijama EU prema Rusiji, njemačko-ruski ekonomski odnosi su u porastu, a ne u padu.

S obzirom na to da je i EU vezana za njemačku privredu, a istovremeno profitira od stabilnosti na evropskom kontinentu, postoji veliki interes da se pronađe rješenje s Rusijom koje će biti prihvatljivo za obje strane.

To je samo jedan od razloga zbog kojih se vjeruje da bi uspjeh u popravljanju rusko-američkih odnosa mogao dovesti do smirivanja situacije u Evropi, kao i na zapadnom Balkanu, pa samim time i u BiH. Samim time, smirivanje tenzija u Ukrajini bi indirektno više moglo učiniti za smirivanje tenzija u BiH i na Balkanu od bilo čega što će uraditi domaći faktori na Balkanu.

Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda, u rusko-američkom samitu vidi interes i Amerike i Rusije. On kaže da Amerika suviše resursa troši u Evropi u vezi s Rusijom, a te resurse treba u globalnoj borbi moći s Kinom, koja tek predstoji, dok, kako navodi, Rusija želi da smanji broj žarišta na kojima se nalaze njihovi vojnici i resursi. Radić predviđa da će dogovor Rusije i Amerike rezultirati smanjenjem ruskog prisustva u našem regionu, a to, prema njegovom mišljenju, istovremeno znači i da će se vrlo brzo ugasiti i sva žarišta na zapadnom Balkanu.

“Ovo je najveća kriza na Balkanu od devedesetih naovamo. Stvari su otišle predaleko i toga su svi svesni”, kaže on.

Kriza NATO-a i Rusije je eskalirala nakon što se NATO oglušio o zahtjeve Rusije da prestane ekspanziju na istok, posebno u Ukrajinu. Rusija tvrdi da je Zapad prvo obećao Sovjetskom Savezu tokom pregovora o povlačenju iz Istočne Njemačke da se neće dalje širiti na istok, a nakon toga je, kako tvrde, isto obećao i u Budimpešti 1994, kada se pregovaralo o uništavanju ukrajinskog nuklearnog oružja, odnosno bezbjednosnim garancijama za tu zemlju.

Istovremeno, na Zapadu tvrde da takve garancije nikad nisu direktno date Rusiji, već da je samo obećano da će svi potezi s tim u vezi biti rađeni uz konsultacije s Rusijom, bez ikakvih konkretnih obećanja.

Sudeći prema deklasifikovanim dokumentima koje je objavio respektabilan medij “National Security Archive”, koji se bavi tajnim dokumentima američke vlade, istina je negdje u sredini.

Oni, na primjer, ističu da je američki predsjednik Bil Klinton 1994. godine u Budimpešti htio i da “vuk bude sit i sve koze na broju”, i pokušavao je ruskom predsjedniku Borisu Jelcinu i njegovom ministru spoljnih poslova Andreju Kozirevu neformalno obećati da neće biti širenja, a istovremeno je zbog domaćeg političkog pritiska izbjegavao da to stavi na papir. Sudeći prema informacijama ovog medija, zbog želje da se situacija riješi bez previše dizanja prašine, ni jedna ni druga strana nije željela da pregovori propadnu ako bi se suviše insistiralo na temama koje će biti teško jednostavno riješiti. Problem je time ostavljen kasnijim generacijama, a Putin je osjetio da je sada trenutak da se to pitanje trajno riješi.