Za fotelju u Palati Republike na oktobarskim izborima boriće se 31 kandidat. Ali, sve procjene, očekivano, govore da će Milorad Dodik ispred SNSD-a i Jelena Trivić ispred koalicije PDP – SDS – Lista za pravdu i red Nebojša Vukanović, te još nekoliko manjih partija koji Trivićevu podržavaju kao kandidata, voditi glavnu bitku ko će u naredne četiri godine biti predsjednik Republike Srpske.

Međutim, da su izbori održani prije godinu dana veliko pitanje bi bilo da li bi opozicioni blok činili samo pomenuti jer su se tada kao glavna opoziciona poluga zajedno sa SDS-om i PDP-om deklarisali i DNS i SPS, nerijetko donoseći zajedničke odluke i učestvujući i na protestima protiv vlasti ruku pod ruku.

Danas, prije svih DNS, definiše se kao “treći put” i sebe predstavljaju kao opoziciju u odnosu na sve i, kako kažu, najbolje rješenje za građane RS, pa su s tim u vezi kao svog kandidata isturili Radislava Jovičića, nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS.

Isto je, istina bez neke velike galame, učinio i SPS Gorana Selaka, a predvodnika u budućnost Srpske ova stranka vidi u Neđi Đuriću.

Uz poštovanje svih drugih kandidata za predsjednika Republike Srpske, Jovičić i Đurić, zbog partija kojima pripadaju, jedini mogu pomrsiti račune, ali samo kolegama iz opozicije. To smatra većina političkih analitičara sa kojima smo imali priliku da razgovaramo.

Isticanje kandidature iz više političkih partija za pojedinačne funkcije vodi samo jednom, a to je rasipanje glasova opozicionim kandidatima, kaže analitičarka Tanja Topić, koja smatra da nije slučajno što je, prije svih DNS, dao svog kandidata.

“Izvjesno je da će to samo raspršiti glasove. Za kandidate nekih stranaka kao što je DNS misli se da su trojanski konj, koji treba opoziciji da pomrsi račune bez izgleda da ti kandidati mogu ostvariti značajniji rezultat”, navodi Topićeva za “Nezavisne novine”.

Za nju, međutim, postoji još jedno otvoreno pitanje, odnosno nepoznanica…

“A to je koliko glasova iz opozicionog dijela glasača mogu dobiti ovi kandidati, s obzirom na to da postoji velika sumnja u ovom dijelu glasača prema novim opozicionim partijama koje su do juče sudjelovale u vlasti. Dakle, definitivno nije dobro imati toliko kandidata za pojedinačne funkcije, gledano iz perspektive opozicije”, naglašava Topićeva.

Mladen Bubonjić, komunikolog, u svom shvatanju cjelokupne situacije je još oštriji.

“Kada su u pitanju kandidati DNS-a i SPS-a bilo bi idealno da je to urađeno zbog demokratije, ali je naše društvo sklonije tome da se ovdje radi o očiglednom odvlačenju glasova, o čemu se zaista odavno spekuliše. Zbog toga, ako se u obzir uzme da je njihov cilj da rasiju pažnju i potencijalne glasače opozicije, i znajući da aktuelna vlast ima institucionalne kapacitete, te razne vrste egzistencijalnih ucjena, teško je očekivati da se nešto može promijeniti znajući ranije izborne rezultate”, kaže Bubonjić za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li bi veća izlaznost spriječila eventualno rasipanje u opozicionom bloku, Bubonjić smatra da bi se to moglo desiti.

“S jedne strane svakako da, ali morate znati da otprilike ako izlaznost bude oko 60 odsto (da zaokružimo na to, ali činjenica je da uvijek bude manje), znači da je 40 odsto apstinenata, pa ja pitam vas ko garantuje da bi svi ti ljudi koji nisu izašli glasali za opoziciju? Možda bi dio njih bio skloniji vlasti”, navodi Bubonjić, za koga je ključna druga činjenica, a to je da opozicija u sadašnjoj strukturi i svom djelovanju (idejnom, programskom…) teško može da animira one koji ne žele da izađu na glasanje.

“Postalo je opšte mjesto da godinama opozicija zna šta hoće, a to je samo: nećemo Milorada Dodika na vlasti, ali prava je suština da opozicija ne zna šta u stvari hoće. Zato, nije dovoljno samo kritikovati, već treba dati rješenja”, ističe Bubonjić.

Niz diletantskih poteza koje tzv. opozicioni blok povlači u posljednjih nekoliko godina doveo ih je u nepovoljnu situaciju pred izbore, smatra Đorđe Vuković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.

“Još prije godinu dana sam javno pisao i govorio da će se upravo ovo dogoditi i da opozicija ne ulazi u neprincipijelne koalicije. Oni su izabrali matematiku umjesto principa. Mislim da nisu izgubili samo u vremenu i političkim kalkulacijama, već da su od sebe odbili priličan broj opoziciono orijentisanih birača. Sada plaćaju cijenu svojih odluka”, zaključuje Vuković.