Svima je odavno jasno da je stanje u obrazovanju alarmantno, da je potrebno mnogo toga mijenjati i da je obrazovni sistem, nažalost, veoma slaba karika u čitavom sistemu. Tragični događaji u Srbiji su vrh ledenog brijega i treba da nam budu opomena da je potrebno iz temelja mijenjati sistem – rekla je član Glavnog odbora PDP, Olivera Nedić, na današnjoj konferenciji za medije.

Istakla je da svi donosioci odluka, najkonkretnije Vlada Republike Srpske, konačno mora pozicionirati obrazovanje među najvažnije karike u cijelom sistemu.

– Jedan objektivan međunarodni test, kao što je Pisa test, pokazao je da naša djeca ne posjeduju dovoljna znanja i vještine potrebne za tržište rada, a nesposobna vlast je i to izignorisala. Pitam da li će se i dalje to ignorisati – rekla je Nedićeva.

Ističe da je prva i osnovna mjera koju treba primjeniti jeste depolitizacija škole.

– Škole su poligoni stranačkog zapošljavanja, rukovodioci se imenuju po pripadnosti određenoj političkoj opciji. Tu ima i stručnih ljudi, ali često obrazovnu misiju kijenjaju misijom angažmana na izborima, agitovanjem stranački zaposlenog osoblja. Politika i politički angažman ne smiju imati uticaj na obrazovnu ulogu – rekla je Nedićeva.

Navela je da je sada i ugovor u radu promijenjen na štetu nastavnog osoblja, te da nastavnici nemaju više mogućnost da nakon dvije ili tri godine rada dobiju ugovor na neodređeno, nego se zadržavaju na određeno vrijeme, a pri tome se moraju dokazivati kroz broj glasova koji dostavljaju vladajućim strankama.

– Sve to dovodi da se jednoj generaciji učitelji mijenjaju i po šest puta. Nastavno osoblje mora biti oslobođeno stranačkog jarma, a da njihova odgovornost budu ishodi učeničkih dostignuća – rekla je Nedićeva.

Kaže i da su školski pedagozi i psiholozi opterećeni administrativnim zadacima.

– Takođe, škole su odavno napustile vaspitne misije i to se mora mijenjati. Mora se voditi računa i o životnim vještinama djece koja se takođe svakodnevno bore sa stresom. Moraju biti uvedeni interaktivni pristupi između različitih sektora. Centri za socijalni rad moraju preuzeti drugačiju ulogu, kao i škole koje moraju promijeniti način informisanja prema njima – kaže Nedićeva.

Dodaje da je potrebno pristupiti izmjenama nastavnog plana i programa, ali i kompletnoj operativnosti u školama.

– Postoji plejada ljudi po ministarstvima koji ni dana nisu proveli u učionici, a donose odluke o stanju u školama i funkcionisanju škola. Nastavni plan i program ne priprema mlade ljude da se bore sa svim izazovima, a opterećen je nepotrebnim podacima. Sistem baziran na životnim vještinama i ključnim kompetencijama kod nas ne postoji, a trebao bi – rekla je Nedićeva.

Ističe da svi bježe od prosvjete, jer su plate prosvjetnih radnika mizerne, a da je nastavnom kadru potrebno vratiti autoritet.

– Ne radi se ni sa roditeljima. I roditelji u nekim slučajevima dolaze u škole, vrlo ambiciozno, zbog hiperprodukcije odlikaša i vukovaca i dovodi se do toga da mi nastavnici treba da podredimo svoj posao željama ambicioznih roditelja. Trebalo bi formirati tijelo koje će se baviti roditeljskim pristupom – kaže Nedićeva.