Poštovani građani Republike Srpske, završava se mjesec dana predizborne kampanje, a moglo bi se reći mjesec dana sajma lažnih obećanja, taštine i podmetanja protivkandidatima, sve garnirano sa manje ili više suptilnim ili nesuptilnim pritiscima, lobiranjem i čime sve ne.
Pred kraj kampanje, temperatura je dosegla vrhunac. kao da 7. oktobra nećemo svi opet živjeti i raditi jedni sa i pored drugih, ma kako smo glasali. Kao da će svi nastaviti živjeti u svojim projekcijama, a neki i u svojim iluzijama. Prožima me utisak ponosa i neskrivenog zadovoljstva zbog toga što je Ujedinjena Srpska vozila slalom kao Stenmark i to između blata na stazi, nepristojne publike koja dobacuje i pokušava da obori takmičara, pa do nepoštenog mjerača vremena i sudija koji će bodovati vožnju.
Na nama na cilju nema tragova blata, nismo dobacivali drugima niti podmetali klipove, a klonili smo se i laganja, mada postoji realna šansa da bi sve to moglo na nam popravi rezultat.
Ali sve ono što smo vam govorili u proteklih mjesec dana, spremni smo da govorimo i nakon 6. oktobra u svakoj lokalnoj zajednici gdje nam ukažete povjerenje.
Naše poruke nisu jednokratne predizborne parole, nego dobro promišljena i formulisana rješenja naših zajedničkih problema. Da, zajedničkih. One političke partije koje ne osjećaju šta narod priča, misli, iz salona pokušavaju da vode politiku, bez dodira sa narodom – osuđene su na propast.
Ujedinjena Srpska spada u velike, nacionalne stranke. Djelujemo na prostoru čitave Republike Srpske. Lično sam obišao svaki grad, svaku opštinu, ali i mnoga sela, privatna gazdinstva, trgove. Mnogo više sam slušao, nego što sam govorio. Na osnovu svega toga znam šta narod želi. Iako su ovo lokalni izbori, želigaranciju da će svaka srpska vlast, na svakom mjestu, čuvati interese srpskog naroda i Repulike Srpske. Ujedinjena Srpska je jedan od stubova takve politike, u odbrambenom smislu politički S 400, tako će i ostati, bez obzira na visinu cijene koju za to plaćamo. Meni lično, nacionalno i ljudsko su dva stuba ličnosti i moraju zajedno kao što čovjek hoda na dvije noge.
Naravno, postoji mnogo lokalnih problema. Čuo sam da je Prijedor, Bijeljinu, Foču, Trebinje, Doboj, Zvornik, Gradišku… potrebno snažnije afirmisati u regionalne centre, kako naši građani ne bi morali da zbog svake sitnice dolaze u Banjaluku.
Vidio sam da se Republici Srpskoj ne piše dobro ako narod ne ostane da živi u Krupi na Uni, Istočnom Drvaru, Stanarima, Bratuncu, Rudom i drugim malim opštinama. Za nas su male sredine od vitalnog interesa, želimo da se u njima živi bolje i zato tamo imamo i kandidate za načelnike, ali i strategiju opstanka malih opština.
Isto tako, znam da je Banjaluci, zapadnoj srpskoj prestonici, nasušno potreban most u Docu, vodovod u Dragočaju i Tunjicama i još nekim kritičnim mjesnim zajednicama, novi vrtići i parkinzi. Znam kako riješiti gužve u saobraćaju i gužve na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske. Mi vam nudimo rješenja, a ne obećanja. Ljekari neće odlaziti iz UKC da u drugoj smjeni rade u privatnim klinikama nego ćemo ih iz gradskog budžeta dodatno plaćati da ostanu na svom radnom mjestu i liječe Banjalučane i tako smanje guže u prvoj smjeni za pacijente iz daleka, a i Banjalučani će brže biti tretirani.
Nažalost, Banjaluka, kao najveći grad Srpske, u protekle četiri godine je bila najcrnja slika naših političkih odnosa. Malo ko je gledao na interese građana, a mnogi su gledali kako da jedni druge blokiraju. Ujedinjena Srpska, u mnogo odluka važnih za Grad, često nije željela da bude dio politike blokada, opstrukcija i ličnih obračuna na račun sugrađana. Nismo svi isti.
Sada vam nudimo politički koncept Banjaluka bez blokada. On ne podrazumijeva da svi isto mislimo, da svi uđu u vlast, nego da o vitalnim interesima za Banjaluku i Banjalučane nema diskusije, a svi znamo šta nam je najvažnije.
Vaša podrška nam je neophodna da bismo Banjaluku oslobodili političke ludačke košulje u kojoj ne može da diše, a kamo li da se razvija. Mi smo bukvalno garancija normalnog grada, prevencija sukoba koji prijete da se još i radikalizuju poslije izbora. Banjalučani se ne mogu zastrašiti, potkupiti, ni ucijeniti, bez obzira da li rade u gradskim ili republičkim institucijala ili privatnom sektoru. Vjerujem u naš grad, njegove ljude kao i u cijelu Republiku Srpsku. Iznijeli smo ovu kampanju sa mnogo dobrih riješenja i predstavili mnogo mladih, a i novih, sjajnih ljudi. Čak sam i sam ponekad ostajao u njihovoj sjenci. Mislim da će to pobijediti mobing, ucjene i potkupljivanje. Izdržali smo svašta, a da nismo izrekli ružnu riječ ili učinili bilo kome nešto loše.
Tu dolazimo do onog po čemu je Ujedinjena Srpska jedinstvena i u ovoj predizbornoj kampanji. Jedina smo politička partija koje je javno digla glas protiv mobinga, prijetnji i ucjena građana Republike Srpske, samo da bi glasali za određene stranke. Protiv smo bilo koje politike koja građane pokušava tretirati kaostranačke robove. O sudbini grada moraju odlučivati slobodni ljudi jer će oni izabrati najbolje rješenje, a robovi se tek trebaju izboriti za svoja prava. U Ujedinjenoj Srpskoj okupljamo slobodnomisleće i djelujuće ljude koji će na deponiju poslati one koji prijete i primoravaju narod da glasa protiv vlastitih uvjerenja i osjećanja. Samo slobodni ljudi su garancija budućnosti RepublikeSrpske.
Da li sam u pravu?