Republika Srpska se, u poređenju sa Federacijom BiH, Hrvatskom i Crnom Gorom, zadužuje po znatno višim kamatnim stopama, što ukazuje na povećane rizike koje investitori percipiraju prilikom ulaganja u ovaj entitet.
Ova razlika u visini kamata nije neuobičajena kada se uzmu u obzir ključni faktori koji utiču na određivanje kamatnih stopa: kreditni rejting, stanje u ekonomiji, nivo inflacije i povjerenje tržišta u sposobnost otplate duga.
Posljednji primjer emisije obveznica zabilježen je 5. maja, kada se Republika Srpska zadužila za ukupno 120 miliona KM putem dvije emisije. U okviru prve aukcije, planirani iznos od 50 miliona KM premašen je više nego dvostruko, a prihvaćene su gotovo sve ponude koje su pristigle, što je dovelo do zaduženja od 110 miliona KM. Kamata za ovu emisiju iznosi 5,5 odsto, uz petogodišnji rok dospijeća. Dodatnih 10,28 miliona KM obezbijeđeno je kroz 76. emisiju obveznica, po kamatnoj stopi od 5,95 odsto i rokom dospijeća od deset godina.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović navodi da visina kamata zavisi od odnosa ponude i tražnje kapitala, ali i od povjerenja investitora. Prema njegovim riječima, Republika Srpska je svojim nastupima na berzama u Beču i Londonu, uz već postavljene kamatne stope od 5 odsto, indirektno uspostavila referentnu cijenu duga.
„Kada novac zatreba hitno, podignu kamatu i na 6 odsto. Federacija nije bila u tolikoj potrebi i zato su njihove kamatne stope bile niže, između 3 i 4 odsto. U Srpskoj su se kretale između 5 i 6 odsto“, rekao je Pavlović.
On ističe da Ministarstvo finansija, kako bi osiguralo potrebna sredstva, pribjegava većim kamatama jer postoji bojazan da obveznice neće biti prodate. „Ako obveznice izađu na tržište, a niko ih ne kupi, to je ozbiljan udarac za emitenta. Zbog toga, iz sigurnosti, Srpska nudi višu kamatu“, objasnio je.
Pored većih kamata, Pavlović napominje da je Republika Srpska zaduženija po glavi stanovnika u odnosu na Federaciju, te da ima slabiji ekonomski kapacitet. Zbog toga je Ministarstvo finansija odlučno da, bez obzira na trošak, obezbijedi sredstva za funkcionisanje budžeta.
„Postala je praksa da Srpska plaća više, jer bi u suprotnom interes za obveznice bio znatno manji. Ne žele da dođu u situaciju da novac koji pokušaju prikupiti – izostane“, kaže Pavlović.
U susjednoj Federaciji BiH, 25. marta održana je aukcija petogodišnjih obveznica, čime je prikupljeno gotovo 50 miliona KM uz kamatnu stopu od 3,25 odsto. Hrvatska je krajem februara ponudila dvogodišnje državne obveznice sa kamatom od 2,6 odsto, uz dodatni stimulans od 50 evra po obveznici za građane koji ih zadrže do dospijeća.
Kao primjer stabilnog tržišnog povjerenja, Pavlović navodi i Crnu Goru, čija je Vlada u martu uspješno emitovala obveznice u vrijednosti od 850 miliona evra, s rokom dospijeća od sedam godina i kamatnom stopom od 4,875 odsto.
Komentarišući razliku između Srpske i navedenih zemalja, Pavlović ističe: „Ako imate stabilnu privredu i sigurne porezne prihode, nemate potrebu da dajete visoke kamate. Možete preživjeti i bez tih sredstava. Suprotno tome, Srpska mora da nudi više jer se nalazi u politički i ekonomski komplikovanoj situaciji“.
Istakao je i da su štedne obveznice dale određen rezultat, ali da suštinski problem ostaje – finansiranje tekuće potrošnje iz zaduženja. „Bez snažne privrede i stabilnih prihoda, a uz rastuće troškove usljed presuda i neracionalne potrošnje, Srpska sve više zavisi od kredita. To je loš model, poput zaduživanja za stan kada nemate stabilan prihod“, rekao je Pavlović.
Zaključujući, Pavlović ocjenjuje da je neophodan ozbiljniji i odgovorniji pristup budžetskom finansiranju. „Zaduživanje nije loše samo po sebi, ali ako troškovi sta
