Iz Sarajeva ponovo lažiranje ratne istine. Ovaj put od policijsko-istražnih organa zadokumentovano i u pravosuđe, ali opet sarajevsko, proslijeđeno! Izmišljani su događaji, žrtve, logori, a lažirane zapisnike sačinjavali i navodne izjave umjesto izmišljenih žrtava, potpisivali aktivisti udruženja “Tranziciona pravda, odgovornosti i sjećanje u BiH”. I sve to uz finansijsku podršku međunarodnih sponzora i pod supervizijom Fonda za humanitarno pravo i Nataše Kandić.

Udruženje tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u Bosni i Hercegovini oni su terenskim istraživanjima, uzimanjem izjava relevantnih svjedoka dokumentovali više od 600 mjesta zatočenja. Oni su tokom istraživanja došli do podataka koristeći najmanje tri izvora – istakla je Nataša Kandić.

Ili… ipak nisu! Lažni Kandićkini “terenci” lažno su smišljali “svjedočenja” nepostojećih logoraša u izmišljenim logorima i lažno ih, vlastoručno, potpisivali! Sa jednim lažnim ili “tri” ista takva “izvora” – svjedeno je!

  • Sačinjavani su upitnici – izjave sa neistinitim sadržajem, odnosno u upitnike su unošeni lažni podaci za žrtve, kao i izmišljeni događaji o nasilnom zatvaranju i mučenju civila i ratnih zarobljenika u logorima, a upitnike su, umjesto žrtava, potpisivali službenici Udruženja – navodi se iz Sipe.

Sipa je otkrila najmanje 230 lažnih “svjedočenja” i dosijea i to samo u periodu od 2018. do 2021. godine. A Udruženje, samoironično nazvano “Tranziciona pravda, odgovornost i sjećanje u BiH” se takozvanim “Mapiranjem logora u BiH” bavi najmanje deceniju. O svom “troizvornom” istraživanju izdalo je već publikaciju. Pripremaju i nastavak! A kome su svoje “pravično” remek djelo sve ustupali, u kojim procesima je eventualno korišteno i za koje revizionističke istorijske kreacije, u SIPI se tim pitanjima, prema dostupnim informacijama, ni bavili nisu. Nisu ni ostatkom sedmogodišnjeg rada Udruženja, jer reagovali su samo po prijavi. I laž javnosti publikovali tek na poslaničko insistiranje Milorada Kojića. Kojić podsjeća na sarajevsko lažiranja brojeva i ratnih žrtava još od početka borbenih dejstava kada je međunaordnoj javnosti publikovana informacija o već tada 200.000 silovanih Bošnjakinja. A ovo je kaže samo, neprekidan nastavak koji traje tri decenije.

  • Dakle to je nastavak pokušaja falsifikovanja istorije i pokušaja onog da se Srbi predstave kao zločinci. Ono što jeste važno da se pravosuđe očita o ovome da se pokrene proces i da se ovoj nevladinoj organizaciji zabrani dalji rad i djelovanje ali da se zabrani dalji rad i djelovanje Nataše Kandić i REKOMA jer su svi projekti na kojima rade zasnovani na falsifikatu samo što je ovaj jedan dokazan – poručio je Milorad Kojić, poslanik u Predstavničkom domu BiH.

U Udruženju, gromoglasna tišina. Menadžment, krivici prebacuje na samo jednog aktivistu. I, uz sarajevsku glagoljivost o humanosti bez nacionalne odrednice, motiv “prekrivaju” navodnim pribavljanjem finansijskih sredstava od neimenovanih, sumnjivih međunarodnih “ktitora”. No teško je povjerovati da se ista osoba u mnogočlanom Udruženju, istovremeno bavila i “troizvornim” terenskim istraživanjem i stranim finansijerima. Ko je sve u ovom nedjelu učestvovao trebalo bi da istrajno utvrdi sarajevsko kantonalno tužilaštvo – kojem je izvještaj iz SIPE proslijeđen.

  • Može se dokazati da su podaci lažirani, a da li možemo ikada ispraviti lažirane podatke to je vrlo teško zato što više ne znamo do koje mjere su oni išli i na čije podatke će se sutra pozvati neki a čiji podaci nisu tačni – dodao je Kojić.

Ni kantonalno ni sva druga sarajevska tužilaštva svih prethodnih godina nisu se bavila sličnim ratnim i poratnim sarajevskim lažima. A bilo ih je i previše! Čak i u sudnicama, na javnosti svakodnevno dostupnim memorijalima, na ulicama. Poput skorašnjeg kada se u javnom diskursu raspravljalo o stradaloj djeci u Sarajevu. 524 koliko je zadokumentovano ili trostruko više koliko se medijski i politički eksploatiše kad zatreba!? Odgovor nije ponuđen, ali je rasprava utihnula. Ili poput davnašnjeg, jednog od mnogih performansa nazvanog “Sarajevska crvena linija” tokom kojeg je postavljeno 11.541 stolica koje su trebale da simbolizuje isto toliko muslimanskih žrtava nepostojeće srpske opsade. Uprkos istovremenom demantiju brojeva čak i iz vlastitih redova kako su performansu pripisane i sve srpske žrtve pa i iz tadašnjeg Srpskog Sarajeva, slika se i dalje izvlači iz arhiva, kad god to glasnokreštačima obmana zatreba! Da li će i posljednju, dokazanu “tranzcionu nepravdu”, po istoj mantri – na silu da “zaborave”!?