Koliko su informacije iz javnih institucija dostupne medijima i koje su dostupne, a koje kriju kao “zmija noge” – tema je o kojoj se juče raspravljalo povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama.

Istraživanje koje je proveo Transparensi Internešnel, pokazalo je da je u devet mjeseci ove godine pristup informacijama bio na nivou od oko 50 odsto.

Istraživanje je pratilo transparentnost i javnost u radu javnih preduzeća, ministarstava na različitim nivoima vlasti, opština i pravosudnih organa, a od kojih su, kako je navedeno, redom tražene informacije od javnog značaja.

– To je svakako nezadovoljavajući procenat, pogotovo jer smo imali situaciju da je taj postupak puno lošiji kada je u pitanju pravosuđe. Imali smo priliku da u proteklom periodu vidimo veliki broj afera koje su se vezivale za rad pravosuđa tako da u tom svjetlu svi dodatno trebamo insistirati na transparentnosti rada pravosuđa – naveli su u TI BiH.

Ističu da je moguće pristupiti informacijama koje su pod kontrolom javnih organa, ali da postoje poteškoće.

Sa ovim istraživanjem se slažu i mnogi novinari koji upozoravaju da su informacije postale sve nedustupnije bez obzira na to što je Zakon o slobodi pristupa informacijama već 20 godina na snazi.

Predsjednik Kluba novinara Banjaluka i urednik portala Capital.ba Siniša Vukelić podsjeća da je BiH bila prva u regionu koja je donijela Zakon o slobodi pristupa informacijama, ali od tada do danas, umjesto unaprijed, napravili smo nekoliko koraka unazad.

Siniša Vukelić
– Sjednice Vlade Republike Srpske su 1998. godine bile otvorene za javnost, a sada imamo zatvorene sjednice Vlade, pa čak nekada i NSRS, što je nepojmiljivo u demokratskom svijetu. Da ne pominjem da institucije uopšte ne odgovaraju na pitanja koja njima ne odgovaraju, a koja se tiču njihovog rada – kaže Vukelić za Srpskainfo.

On ističe da institucije uglavnom komuniciraju sa javnim medijima kojima dostavljaju svoje stavove i mišljenja. Najveći problem za novinare, a vjerovatno i građane je, dodaje Vukelić, ćutnja administracije.

Vukelić ističe da se upiti medija i građana ignorišu bez ikakve želje ili potrebe da se na njih odgovori.

Prema njegovim riječima, ukoliko i odgovore na neka pitanja to su samo na ona na koja oni misle da je potrebno, a odgovori su obično potpuno beskorisni.

– Mi smo imali i nekoliko tužbi protiv institucija gdje su sudovi presudili u našu korist. Međutim, iste institucije ponovo donesu odluku da te informacije ne mogu dati, svjesno kršeći zakon jer znaju da će kaznu, koju im eventualno izrekne sud, platiti institucija i građani – navodi Vukelić.

On smatra da je potreban novi Zakon o slobodi pristupa informacijama koji će skratiti rokove za odgovore, pooštriti kazne i uvesti kazne za odgovorna lica u pravnom licu kako bi oni iz svog džepa plaćali svoj nerad ili ignorisanje zahtijeva za pristup informacijama.