Ukrajinski “Šamani” – misteriozna, najelitnija jedinica ukrajinskih komandosa potvrdili su novinarima da su do sada učestvovali u akcijama na teritoriji Rusije.

To je prvo zvanično priznanje da su pešadijske jedinice iz Ukrajine delovale preko granica nakon ruske invazije na Ukrajinu.

U izveštaju britanskog Tajmsa, dva pripadnika 10. divizije specijalnih snaga opisali su nekoliko svojih borbenih dejstava koja su ih odvela preko Ukrajine, pa čak i na teritoriju zemlje iz koje dolaze napadi.

Njihovi identiteti su zaštićeni, njihova lica su skrivena, poznati su samo njihovi nadimci – Zgodni i Dvadeset i dva. Njihovu jedinicu, neformalno nazvanu “Šamanski bataljon”, obučavale su zapadne specijalne snage i stekla je ratno iskustvo boreći se zajedno sa zapadnim kolegama u Avganistanu. Šamani su obučavani za sletanje i specijalne operacije, korišćenje padobrana, ronjenje i planinarenje, a Zgodni i Dvadeset dva su rekli da su potpuno iznenađeni početkom ruske invazije. Svaki dan bi nam govorili da invazija počinje sutra, a onda se to ne bi dogodilo“, rekao je Zgodni. “Kada je konačno počelo, nisam im verovao.”

Jedinica se već prvog dana našla pod vatrom. Oni su hitno raspoređeni na položaje na aerodromu Hostomel, gde su odbili napad ruskih specijalnih snaga, Specijalnih snaga. “Zauzeli smo položaje u hangarima i kasarnama i upali u razmenu vatre koja je trajala četiri sata, sve dok nas nisu smenile jedinice Garde”, opisao je Zgodni Prvi dan rata, kojeg pamti kao “potpuni haos”, dok je Ukrajinska vojska je još uvek pokušavala da koordiniše.vašu odbranu. Ali bitka je na kraju bila odlučujuća – aerodrom je ostao u rukama Ukrajine, a ruskim snagama nije dat preko potreban vazdušni most za snabdevanje svojih trupa u napadu na Kijev.

Šamani su se zatim preselili u selo Moshchun, gde su zaustavili pokušaj ruske pešadije da pređe reku Irpin, ključnu tačku u odbrani Kijeva. Sačekali su da ruski vojnici uđu u centar sela i onda su ih zaskočili. “Gucali smo sa 5-10 jardi”, rekao je Dvadeset dva. “Uvek smo se trudili da ostanemo blizu – da ih uhvatimo za pojas – jer u tom slučaju ne mogu da koriste svoju artiljeriju. Imaju mnogo više artiljerije od nas, ali njihov moral je veoma nizak.”

Ukrajinska vojska se do sada u velikoj meri oslanjala na svoje specijalne snage za odbranu države. Šamani su učestvovali bukvalno u svakoj bitci u odbrani Kijeva i vršili gerilske napade na ruske trupe koje su se kasnije povukle sa severozapada zemlje – od Černobila do Belorusije.

“Imamo dovoljno ljudi, ali nemamo pravo oružje”

Specijalne snage se koriste za pripremu redovnih vojnika za operacije, podizanje njihovog morala, pokazivanje kako da se pravilno zakopaju na svojim položajima ili kako da ih podrže vatrom dok sami krenu u napad. “U slučaju da nemamo dovoljno resursa, dolaze specijalne snage i organizuju rat na liniji fronta”, rekao je Dvadeset dva. “Donosimo komunikacione uređaje, opremu za izvlačenje ranjenika, ulazimo pre pešadije i izlazimo posle nje, koordiniramo svaki element u okruženju.”

S obzirom na to koliko su sveprisutni, nije ni čudo što su pretrpeli najteže gubitke među svim ukrajinskim trupama. Kažu da je oko polovine njihovih prijatelja ubijeno poslednjih nedelja kako bitka za Donbas odmiče. “Imamo dovoljno ljudi, ali nemamo pravo oružje za sve”, rekao je Dvadeset dva. „Ovo je rat artiljerije i avijacije, potrebno nam je više i jednog i drugog.

Dvadeset dvoje je nedavno ranjeno u napadu na ruski rov – geler ga je pogodio u ruku, ali ga je umesto operacije samo pokrio flasterom. “Pokušavamo da se prišunjamo, približimo im. Veoma je teško, imate mnogo opreme, treba vam mnogo municije, veoma je teško i, kada pokušate da puzite, veoma glasno”, rekao je on. “Ali uspeli smo da ih iznenadimo. Prvi koji me je video poludeo je, nije nas očekivao, uplašio se i pucao sam na njega sa nekih sedam metara, ispod pancira”, rekao je i hladno opisao kako se najbolje ubija. protivnika. “Uvek gađaš loptice, tu nema dovoljno zaštite. To je stopostotna smrt: uništiš mu arterije i razbiješ mu karlicu. Ne može da pobegne, ne može da trči, ne može da puzi, ne može Ne možete mu čak ni pružiti prvu pomoć – ne možete koristiti ni zavoj ni stezaljku.

Pre rata, Zgodni je planirao karijeru u IT-u, a Dvadeset dva je želela da otvori lanac teretana. Obojica su otišli ​​u vojsku pre osam godina, kada su imali samo 18 godina. “Borim se jer želim da vidim nešto drugo, civilni život. Da sledeća generacija ne mora da se bori u ruskom ratu. Uskoro 26. Bar se nadam”, rekao je on. Dvadeset dva.