Bivša sovjetska država pozdravlja britanske kompanije koje žele da pobegnu od hrpe propisa i finansijskih prepreka za poslovanje u Evropi.

U početku se Viki Brok mučila da pronađe Estoniju na mapu, a kada je prošlog decembra odletela u baltičku zemlju, uzela je samo ručni prtljag, pretpostavljajući da će to biti kratko putovanje.

Jedanaest meseci kasnije, gospođa Brok, preduzetnica iz Britanije, još je tamo, živi i radi u bivšoj sovjetskoj satelitskoj državi kao, kako ona kaže – “Bregzit izbeglica”, piše Njujork tajms.

Ona je “podelila” svoj startap sa sedištem u Škotskoj i polovinu poslovanja prebacila u Estoniju, zemlju od 1,3 miliona ljudi koja pozdravlja kompanije željne da izbegnu klupko propisa i finansijskih prepreka koje Bregzit nameće britanskim firmama koje posluju u Evropi.

Nekoliko hiljada čelnika drugih kompanija uradilo je isto: neki su se fizički preselili poput Viki, ali većina je ostala u Britaniji dok su svoju poslovnu registraciju prebacili u Estoniju. Čineći to, mogu da iskoriste članstvo zemlje u Evropskoj uniji i time dobiju nešto što je Britanija izgubila: slobodan pristup ogromnom jedinstvenom tržištu bloka od više od 400 miliona ljudi.

Njihov odlazak je primer jednog od negativnih uticaja Bregzita, za koji kritičari kažu da povezuje izvoznike sa gomilom novih papira, nameće nova ograničenja u trgovini i ograničava njihovu mogućnost da regrutuju radnike iz inostranstva.

Za Estoniju, priliv britanskih preduzeća, posebno tehnoloških firmi, doprineo je velikom skoku poreskih prihoda i ojačao reputaciju zemlje kao centra inovacija.
To znači preokret za zemlju koja je, kao i druge baltičke države, pretrpela egzodus nekih od svojih najsjajnijih mladih radnika nakon 2004. godine, kada je ulaskom u Evropsku uniju svojim građanima omogućila pravo da žive i rade u Britaniji, koja je tada bila članica. Sada se odliv mozgova dešava u drugom pravcu.

Tehnološka kompanija gospođe Brok, “Vistalworks”, koja se bori protiv nelegalne trgovine na mreži, osnovana je 2019. godine, tri godine nakon britanskog referenduma o Bregzitu. Znala je da bi nove trgovinske barijere koje je nametnuo Bregzit mogle da ometaju njenu sposobnost da posluje u kontinentalnoj Evropi, posebno ako se promene pravila o prenosu podataka – što je od vitalnog značaja za njenu kompaniju. Tako je ona krenula u potragu za odgovarajućom zemljom, dajući prioritet vrednostima poput vladavine prava, borbe protiv korupcije, finansijske transparentnosti i niskih poreza.

“Nisam baš znala gde je Estonija, ali blistala je na svim tim listama”, rekla je Viki.

Planira da zaposli do 30 radnika u narednih devet meseci. Na kraju će oko dve trećine osoblja startapa biti smešteno u Estoniji, a ti radnici će plaćati porez na dohodak i plate tamo, a ne u Britaniji. Porez na dobit biće naplaćen i u Estoniji.

“Učimo estonski i odavde upravljamo i timom u Ujedinjenom Kraljevstvu i rastućom timom na tlu EU”, rekla je ona.

Estonija je samo jedna u nizu zemalja koje nude takve mogućnosti za takozvane “digitalne nomade” koji ne moraju da žive u zemlji. Ali više od 4.000 britanskih firmi je videlo korist u tome, što je pomoglo da se poreski prihodi Estonije povećaju za 60 odsto u odnosu na 2020. godinu, prema komentarima premijerke zemlje Kaje Kalas. Poresku dobit procenila je na 51 milion evra.

Estonija je, podsećanja radi, primila prijave za e-rezidenciju iz 176 zemalja, a Britanija je na četvrtom mestu na listi zemalja koje nisu članice Evropske unije, posle Rusije, Ukrajine i Kine. Davanje e-rezidentstva ne znači i davanje državljanstva, podseća strani medij. Međutim, prednosti su poreske stope od 20 procenata i za porez na dohodak i za porez na dodatu vrednost. Ovo poslednje se naplaćuje samo kada se profit raspodeljuje (a ne kada se zarađuje), omogućavajući preduzećima da rastu uz nisko poresko opterećenje.