Izjava američkog predsednika o smeni režima u Rusiji udaljila ga je od svojih evropskih kolega. Samo jedna pogrešna reč može da uvede svet u još veći sukob.

Dok američke diplomati pokušavaju da uvere javnost i partnere da izjava predsednika Džoa Bajdena o Vladimiru Putinu nije bila usmerena prema smeni režima u Moskvi, evropski lideri pokušavaju da se distanciraju a da ne ostave utisak da će takva izjava značiti početak raskola u dosad čvrstom savezu protiv Putina.Evropljani su se uglavnom javno distancirali od onog dela izjave američkog predsednika Bajdena u kojem spominje da Putin “ne sme biti na vlasti”, iako se ta izjava na engleskom može shvatiti i da “ne sme imati moć”. Sam američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je kako SAD “nema strategiju smene režima u Rusiji ili bilo gde drugde”.

Mnogi Evropljani strahuju da takve izjave mogu poslati krive poruke da je cilj Zapada smena vlasti u Rusiji.

Među evropskim liderima koji su se distancirali od Bidenovih izjava o tome da Putin, kojeg je nazvao “kasapinom”, ne bi trebao da bude na vlasti su francuski predsednik Emanuel Makron, britanski premijer Boris Džonson, i visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i sigurnost Džozef Borel.

“Na građanima je Rusije da o tome odlučuju, kada bi oni bili u stanju to da odlučuju. Ono što mi pokušavamo jest da zasutavimo Putinov rat, njegovu agresiju na Ukrajinu”, izjavio je visoki predstavnik Evropske unije.

Evropska unija je uvek bila oprezna, nazvala je Putina autokratom, ali nikad nije dala naslutiti da bi njegova smena s vlasti bila cilj angažovanja EU. Francuski predsednik Makron, koji je u napetoj predizbornoj kampanji pa računa i što njemu odgovara, pozvao je na oprez jer, smatra, treba držati kanale komunikacije s Putinom. On posebno možda i najčešće od svih zapadnih lidera razgovara s ruskim predsednikom zbog čega je i pod pritiskom dela evropske javnosti jer dosad nije ništa postigao, a Putin je samo povećao intenzitet razaranja ukrajinskih gradova.

“Ja ne bih koristio ovakve komentare. Ne bismo trebali rečima ili delima dodatno da eskaliramo situaciju”, rekao je Makron u razgovoru za francusku televiziju, najavivši da će on i dalje imati razgovore s Putinom te da je cilj zaustaviti rusku agresiju i osigurati povlačenje ruskih snaga iz Ukrajine.

Poziv na oprez
Osim Pariza, i Berlin nastavlja razgovore s Putinom i pozivanje na oprez, iako je i Nemačka od početka vojne operacije dramatično promenila smer. Godinama je sarađivala s Putinom, povećavala zajedničke projekte i tako postala jedna od država koja je više od drugih zavisna od ruskog uticaja, i to ne samo energetskom.

Ugledni portal Politico, koji je delomično i njemački, u ponedeljak je objavio izrazito kritičan komentar o generacijama nemačkih političara, nazvavši ih “korisnim idiotima” jer su se godinama ponašali naivno prema Rusiji. Posebno je kritičan taj komentar bio prema bivšoj kancelarki Angeli Merkel, koja je nakon ruske aneksije Krima odobrila projekat Severni tok 2.

Taj portal čak navodi da “Nemačkoj nije strano biti na krivoj strani istorije”, što je dosta neugodno za sadašnji politički establišment te zemlje.

Evropska unija se tradicionalno distancira od bilo kakvih ciljeva smene režima, bez obzira na to jesu li takvi režimi prihvatljivi ili ne. Od Sirije do Venezuele i Kube, EU pokazuje kako otvoreno kritikuje takve režime, ali ne želi da se meša u unutrašnjapitanja kao što su smene režima.

U slučaju Putinovog režima Evropljani su takođe oštri. Da su ruske snage počinile ratne zločine u Ukrajini, govori većina lidera evropskih institucija i država EU, iako oni dosad nisu za to izričito optužili posebno predsednika Putina.

Diplomate u Briselu smatraju da treba nastaviti višestruki angažman u različitim smerovima. Prvi je pomoći Ukrajini da se brani, drugi pomoći milionima ukrajinskih izbeglica koji beže od rata, a treći je nastaviti snažne sankcije protiv Putina, od ekonomskih do političkih.

“Ipak u našim naporima moramo ostaviti i kanale komunikacije s Moskvom jer će u suprotnom biti još teže osigurati prekid vatre i dostavu humanitarne pomoći te pomoći u pronalasku diplomatskog rešenja”, istakao je jedan diplomata EU, naglasivši da “ne želi da ulazi u rasprave je li Putin dobar ili ne jer ono što se događa u Ukrajini govori dovoljno samo po sebi”.

Ratni zločini
Kako su u poslednje vreme mnogi upoređivali ruskog predsednika Putina sa Slobodanom Miloševićem, koji je na kraju završio na Haškom sudu za ratne zločine, neke diplomate misle da bi i Putin mogao tako da završi.

Međutim, mnogima se ta mogućnost čini nerealnom. Kada je u proleće 1999. godine tadašnja glavna tužiteljica Haškog suda Lujza Arbor podigla optužnicu protiv Slobodana Miloševića za ratne zločine, u vreme dok su trajali NATO-ovi napadi na Srbiju, a srpske snage činile ratne zločine na tlu na Kosovu, u NATO-u su mnogi krugovi bili zabrinuti. Govorili su kako se time Miloševića isključuje kao mogućeg sagovornika s kojim su ipak pokušavali da postignu dogovor.

Nakon toga su se kao posrednici u razgovorima s Miloševićem angažirali finski predsednik Marti Ahtisari i ruski premijer Viktor Černomirdin. Uz njihovo je posredovanje došlo do takozvanog Kumanovskog sporazuma.

Teško je očekivati da će ruski predsednik Putin nakon svega postati cenjen i ugledan partner zapadnih lidera u budućnosti. Ali, u ovom trenutku evropski lideri veruju da je mudro zadržati kanale komunikacije s njim, pogotovo zato što je bez sumnje on jedina osoba koja može doneti odluku o prestanku ruske operacije u Ukrajini.