Nisu košarkaši Partizana imali svoje veče u “Vizink centru” na utakmici 16. kola Evrolige protiv Real Madrida.

Domaći tim je lakše od očekivanog slavio protiv šampiona Jadrana i tako prekinuo niz od pet pobeda u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju u Evropi.

Deluje da crno-beli na meč sa Realom nisu došli “punog rezervoara”, jer su goriva imali pa za samo prvo poluvreme, dok su u drugom potpuno stali i prepustili se milosti i nemilosti ekipe iz Madrida.

Partizan je sada posle ovog poraza na učinku od 9/7, dok je Real na neverovatnom učinku ove sezone u Evroligi 15/1.

Generalno gledajući Partizan može biti zadovoljan kako je završio ovu špansku turneju u duplom kolu Evrolige, jer sa učinkom od jedne pobede i jednog poraza svaki navijač crno-belih bi rekao da je to pa možda i ono što se i očekivalo pre odlaska na gostovanja u 15 i 16. kolu Evrolige.

I raspored je sa ove tačke gledišta bio dobar, jer bi sigurno bilo dosta teže da se prvo igralo sa Realom, a onda sa Valensijom za koju smo videli sa koliko snage igra svoje utakmice i koliko snage taj tim oduzima protivničkom kako bi došao do pobede. Partizan je to uradio, ali je platio danak u Madridu, za koji nije imao dovoljno snage i koncetracije u većem delu meča.

I eto opet se tako namestilo da Real bude taj na kome se lome koplja i da opet on bude taj koji je naneo poraz crno-belima. Od trenutka kada se Partizan vratio u Evroligu ovo je bio peti poraz od kraljevskog kluba, dok su izabranici Željka Obradovića slavili tri puta.

Ipak sa sada videlo na delu zbog čega je Real prvi na tabeli Evrolige i španskog šampionata, gde od početka oba takmičenja ima svega dva poraza.

Madriđanima je sigurno bio u glavi prošlosezonski mečevi sa Partizanom, jer je Real sačuvao pa gotovo ceo sastav koji je bio tu prošle sezone, koji je samo dodatno pojačan sa Fakundom Kampacom, koji dobro poznaje prilike u klubu i kome je ovaj povratak itekako prijao.

Argentinac ove sezone igra pa možda i najbolju košarsku od kada je obukao dres ekipe iz Madrida.

To se sve videlo na terenu i stvarno će biti veoma teško dobiti Real kod kuće, a podsetimo da su Madriđani uz Fenerbahče (koji ih je inače jedini pobedio u Evroligi do sada) jedini klubovi koji do sada nemaju poraze na domaćem terenu. I Partizan je to mogao da bude, ali crno-beli su u prvom meču ove sezone pred domaćom publikom u Evroligi poraženi od Barselone u Štark areni. dok su posle toga zaređali trijumfe pred “grobarima”.

Promena u postavi
Malo je Željko Obradović izmenio startnu petorku za utakmicu sa Realom u odnosu na prošle mečeve. To se najviše moglo videti da među statrnih pet nema Alena Smailagića koji je uglavnom počinjao prethodne utakmice, jer je Obradović sa njim hteo da dobije prednost ispod koša da u mis meču Alen igrom leđima ugura svog čuvara u reket gde na osnovu visine lakše dođe do poena ili sa druge strane izazove udvajanje, da bi onda pravovremenim pasom ka igračima na spoljim pozicijama napravio višak i nekom saigraču obezbedio otvorenu poziciju za šut.

To na ovom meču u Vizink centru nije bila ideja. jer je Real očekivano krenuo sa Edijem Tavaresom na pozicji pet, tako da je ideja Željka Obradovića bila da Partizan ne srlja i ne insistira na pasu u reket već da pokuša da izvuče Tavaresa van reketa iz svoje konforne zone i onda proba da lakše dođe do poena.

Ideja je takođe bila da se proba da što više se pokušava sa distance, duge dvojke ili za tri i tako u slučaju da krene šut natera Matea da menja Tavaresa ili da naredi da njegovi igrači više izlaze na igrače Partizana kako bi ih sprečili u šutu, što bi sa druge strane otvorilo prostora u reketu.

Sve sam ja to ovde lepo napisao, ali se to nažalost nije desilo. Partizan je krenuo meč u petorci, Doužer, Panter, Anđušić, Ledej i Kaboklo, gde se videla ideja da pogotovo Bruno dosta izvlači iz reketa Tavaresa i tako proba da svojom brzinom koju ima u odnosu na gorostasnog centra Reala proba da eksploatiše tu nadmoć na terenu.

Uspevao je Kaboklo to u nekoliko navrata u prvoj četvrtini, ali veliki nedostatak Partizana na ovom meču je bio šut iz igre. Sproveli su košarkaši Partizana tu ideju Željka Obradoviča i pokušavali iz daljine, ali lopta jednostavno nije htela u koš, nekada košarkaši Partizana nisu ni imali sreće pa je lopta u nekoliko navrata i izlazila iz koša ili su je košarkaši Reala skidali sa obruča.

Mada kada se pogledaju brojke to i nije tako loše ako pričamo za prvu deonicu, u kojoj je Partizan pogodio tri trojke iz osam pokušaja, dok je za dva šutirao 5/9.

Čudna stvar na ovom meču je bila ta što su crno-beli svega pet puta u celom meču stali na liniju penala, jeste da su svih pet puta bili precizni, ali to je ipak malo ako želite da se jače i bolje suprostavite ekipi kao što je Real Madrid.

Uspevao je Partizan da na startnu meča u uvodnim minutima drži minimalnu prednost ili egal, tome su najviše doprineli Kaboklo i Kevin Panter. Brazilac je upisao statistički gledano jednu od najboljih paritja od kada je došao u Partizan, jer je utakmicu završio sa 18 poena uz šut za tri 4/9.

Ali od sredine prve deonice Real počinje da dodaje gas i beži Partizanu.

Loša defanziva
“Odbrana, odbrana, Partizane odbrana”, skandirali navijači Partizana svojim košarkašima u pojednim trenucima u prošloj sezoni, a to su i prestalice crno-belih komotno mogle da ponove i u Vizink centru.

Usledila je serija Madriđana od 10:2, Real je već posle nepunih deset minuta košarke na svom terenu imao dvocfrenu razliku (24:14), koju je Partizan do kraja prve deonice uspeo da svede na sedam.

I to je možda i dobar rezultat kada se pogleda kakvu su odbanu igrali crno-beli. Suviše sporo, tromo i dekoncetrisano je delovao Partizan na svojoj polovini terena i tu se moglo videti koliko je utakmica sa Valenisijom odnela energije košarkašima Partizana koji nisu mogli da nekada ni pogledom uhvate loptu u napadu Reala koja se brzo kretala i konstatno su nalazili igrače koji su bili sami na šutu za tri i taj poklon su uglavnom kažnjavali.

Možda najveći problem Partizana na ovom meču su bile izgubljene lopte.

Čak deset ih je Partizan imao za prvo poluvreme i da stvar bude još gore radi se o ako tako možemo da kažemo teniskim rečnikom neiznuđenim greškama, a to su da bolje predstavimo dodavanje direktno loptu u ruke protivniku ili loš pas ka saigraču koji su košarkaši Reala lako uspeli da preseku i onda upišu lake poene.

Opet se i na ovom meču javila ta stara boljka Partizana da ne koriste “male” faulove.

Kao što smo gore napisali Partizan je za prvu četvrtinu primio 26 poena, a većinu tih poena je primio iz kontri ili brzih napada, koju su crno-beli morali da prekidaju sa falovima koji ne bi za posledicu imali izvođenje slobodnih bacanja koje je Real izveo čak deset više od Partizana 10/15.

Udarna igla Madriđana na ovom meču je bio Džanan Musa koji se videlo da je silno motivisan ušao u utakmicu sa Partizanom, čak je postigao 11 poena od 14 koliko je Real imao sredinom prve deonice i bio je glavni krivac za tu seriju Reala koja je na kraju kako se ispostavilo i rešila pitanje pobednika na ovom meču.

Meč je reprezentativac Bosne i Hercegovine završio sa 28 poena i bio daleko najbolji u svom timu, a sam Mateo je posle utakmice rekao da ga nije prebacio na klupu, lagano je mogao da ubaci i 50 poena.

Sem Muse za Real su se istakli Hezonja i Poarije sa 14 poena, koga je Serhio Rodriges celu utakmicu hranio loptama i deluje da je od devet asistencija koliko je imao Španac pa možda svih devet otišlo Francuzu u ruke, tako da je bivši NBA igrač dužan jednu večeru Ćaću.

Izbegnuta katastrofa
Nekako je Partizan uspeo da se vrati napadački da stekne kakvu takvu sigurnost pod košem Reala i spusti razliku pred kraj prvog poluvremena na koliko toliko prihvatljivih 12 razlike, ali podatak da je Partizan primio 48 poena za poluvreme ili 40 za 15 minuta košarke dovoljno govori o tome kakva je bila odbrana crno-belih u prvom delu igre.

Nije ovo obeshrabrilo navijače Partizana koji su ponovo u dobrom broju prisustvovali utakmici crno-belih u gostima, jer smo poučeni dosadašnjim delom ove sezone mogli da očekujemo neku reakciju u drugom delu igre, jer nije ovo bilo prvi put da se Partizan nalazio u dvocifrenom minusu, a na kraju odnosio pobedu sa utakmice.

Ipak nažalost se to na utakmici protiv Reala nije desilo.

Surovo je Real započeo drugo poluvreme, gde je možda i znao da Partizan ume lako da preokrene situaciju na terenu i da sve okrene u svoju korist, tako da su izabranici Ćusa Matea sa možda i većom energijom nego sa početka utakmice krenuli u drugih 20 minuta.

Prednost je nastavila da raste sve do maksimalnih +27 koje je Real imao do pred kraj treće deonice, i tada je bogami pretila opasnost da Partizan doživi pravu katastrofu u Madridu, jer ove godine Partizan je najubedljvije izgubio od Makabija u prvom kolu Evrolige sa minusom od 15 razlike (96:81).

Kako se utakmica bližila kraju Partizan je uspevao da spusti taj minus, a Željko Obradović primetivši da do preokreta teško da će doći iz igre izveo glavne igrače, Kevina Pantera, Džejmsa Nanelija i Zeka Ledeja, pa su većim delom posednje deonice na terenu bili Tristan Vukčević i Balša Koprivica , koji su u Kaunasu na primer dobro sarađivali dok su bili zajedno na parketu, ali je situacija u Madridu bila drugačija. Gde nisu uspeli da preokrenu rezultat, ali su sa druge strane obojica uz Kabokla imali dvocifreni učinak.

Na kraju su ipak uspeli da prednost od preko 20 poena svedu na 16 (91:75) i tako makar malo ublaže ovaj visoki poraz Partizan, jedan od ubedljvijih od kada se Partizan vratio u Evroligu.

Poražavajuće deluje i podatak da su košarkaši Real Madrida od izgublenih lopti Partizanovih igrača postigli 22 poena.

Potpuno je zakljućan bio u Madridu Kevin Panter koga je Fabijen Kozer pročitao i nije mu dao mira na ovom meču, kapiten Partizana je utakmicu završio sa svega četiri poena i tu se sada vidi koliko Partizanu teško ide kada Panter nije na svom nivou.

Biće dana za megdana
Ako se može reći nešto pozitivno u ovoj utakmici to je odnos u skoku, gde je Partizan bio bolji od Reala. Crno-beli su uhvatili 35 lopti naspram 31 Realove, i to je sigurno dobar znak, Real je na ovom meču uhvatio svega osam lopti pod košem Partizana, kažem svega osam jer je Valensija na prošlom meču imala čak 17 ofanzivnih skokova.

Generalno gledano ovo može biti samo jedna velika škola za košarkaše Partizana da vide kako se igra protiv ovog Real Madrida koji izgleda tri puta bolje nego onaj Real iz prošle sezone koji se na kraju popeo na krov Evrope.

Prilike za revanš će biti, i tu ne mislim samo na duel koji će se igrati u Beogradu, jer verujem da će Partizan i Real odigrati još utakmica ove sezone, možda i u prestonici Nemačke, a neka tad pobedi Partizan.