Kada je umrlo 13 banjalučkih beba jer međunarodne snage nisu dozvolile da sleti transport iz Srbije, i kada su nam zatvorili koridor zbog čega su bebe umrle samo zato što su bile srpske, postavlja se pitanje da li bi dobile kiseonik da su bile zapadne ili neke druge bebe. Sličan princip vlada i danas. Imamo kolonijalnu rezoluciju koja favorizuje muslimane iz Evrope, takozvane bijele muslimane, poslušnike NATO-a i Amerike, izjavio je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i lider Ujedinjene Srpske, dr Nenad Stevandić, komentarišući Rezoluciju o Srebrenici.

“I dok oni slušaju, mogu biti nagrađeni, njihove žrtve dobijaju pijetet, dok 14.500 djece i 9.000 žena u Gazi ne zaslužuju isti pijetet. Rezolucija je podijelila i muslimanski svijet, van naše lične percepcije koliko nas vrijeđa i omalovažava. Nijedan organ Bosne i Hercegovine nije donio odluku o ovoj rezoluciji,” smatra Stevandić.

On napominje da zvanična Bosna i Hercegovina nema nijedan dopis, dokument, odluku Predsjedništva, Savjeta ministara ili parlamenta kojom traži ovu rezoluciju. To isključivo traži Zlatko Lagumdžija kao privatno lice na funkciji ambasadora u Ujedinjenim nacijama, bez odluke svoje zemlje, ali sa sponzorima koji žele da nanesu dodatne udarce Srbiji.

“Srbija je jedina zemlja koja drži baklju slobode, koja nije ušla u NATO i ima nezavisnu spoljnu politiku. Predsjednik Srbije može istovremeno biti i u Vašingtonu, Bonu, Parizu, Moskvi, Pekingu i zadržava otvorene kanale svjetskih ključnih odnosa. On kao takav smeta, jer se zahtijeva podjela – ili si tamo ili ovamo,” poručuje Stevandić.

Stevandić smatra da je Republika Srpska najveća cijena koja je isporučena Srbiji, ali da bi u nekim drugim vremenima možda poklekla, ali ne i danas. Srbi su 1995. u Dejtonu natjerali sve da potpišu Republiku Srpsku, državotvorni entitet sa teritorijom, narodom, vlašću, policijom i sistemom.

“Velike sile poput Njemačke, Britanije i Amerike, koje hodaju po zemljama globalnog juga, traže pomoć da nadmaše Srbiju. Kao da je Srbija Kina, a Vučić Si Đinping. Zamislite, zovu Gvineju Bisao, Madagaskar i druge zemlje, moleći za pomoć u Ujedinjenim nacijama da pobijede Srbiju. To Srbiju čini malobrojnom, ali velikom zemljom s ogromnim uticajem,” dodaje Stevandić.

On poručuje da trenutno najveće svjetske zemlje, sa velikom političkom, ekonomskom i vojnom moći, vode borbu protiv male Srbije, moleći sve zemlje da stanu na njihovu stranu jer je svaki glas u Generalnoj skupštini podjednako važan, te da vrše pritiske preko MMF-a, Svjetske banke i NATO-a.

“Mađarska je rekla da neće, iako je u NATO paktu, a isto je iscrpljuje i MMF. I Slovačka je također rekla ne, možda je zato i pucano na Fica,” poručuje Stevandić i dodaje da prijetnje predsjedniku Srbije ne treba shvatiti kao prijetnju pojedinca ili ekstremiste, već kao prijetnju sistema koji pokušava da eliminiše sve nezavisne i hrabre ljude.

“Stičem utisak da opozicija u Srbiji ne mrzi samo Vučića, već i svoju zemlju. To je teško prihvatiti. Moramo djelovati pametno i pismeno, pružajući podršku ne samo Vučiću, već i pameti i čovjeku koji je uspio da nas ujedini kao nikada do sada. Srbi iz Crne Gore, Srbije, Republike Srpske, Makedonije i širom svijeta, nikada nisu bili više ujedinjeni,” zaključuje Stevandić.