Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić održao je danas u Sankt Peterburgu na 10. međunarodnom ekološkom kongresu Nevski predavanje na temu „Osiromašeni uranijum i njegove štetne i dugoročne posljedice po zdravlje stanovništva i životnu sredinu“ na kojem je govorio o posljedicama zagađenja radio-nuklearnih čestica.

“Budući da Ujedinjene nacije u posljednje vrijeme nisu ni stabilna ni čvrsta garancija, ova radioaktivna zagađenja su u velikom porastu sa nepredvidim daljim događanjima”, rekao je Stevandić tokom predavanja o osiromašenom uranijumu.

On je ocijenio da je zagađenje planete u velikom porastu, a da je najgore dejstvo radio-nuklearnih čestica, što se odnosi na nuklearne elektrane kao potencijalni izvor ovakvog zagađenja, ali i posljedice vojne upotrebe atomske bombe i osiromašenog uranijuma u bojevoj municiji, koje je korišteno nad Republikom Srpskom 1995. i Srbijom 1999. godine.

“Posljednje navedeni jesu rezultat raspada međunarodnog poretka, nepoštovanje međunarodnih ugovora /Dejtonski sporazum, Kumanovski sporazum, Minski sporazum…/ i civilizacijske neodgovornosti onih koji danas takvo oružje koriste, kao i velike teškoće u dokazivanju i procesuiranju kreatora i izvršilaca ovakvih nehumanih postupaka”, istakao je Stevandić.

Budući da se dejstvo radioaktivnih čestica odnosi na više vijekova, predsjednik Narodne skupštine je rekao da je to sigurno najnečovječniji i najteži vid zagađenja koji uništava budućnost života na mjestu gdje je upotrebljen, ali i mnogo šire.

Napominjući da je sa stručnog i naučnog stanovišta ustanovljeno da je vrijeme poluraspada izotopa uranijuma – 238 4,5 milijardi godina, što znači da ima vječno dejstvo, Stevandić je dodao da se sa nesumnjivom vjerovatnoćom pretpostavlja da je na području BiH upotrebom oružja zasijano više od tri tone osiromašenog uranijuma, a na Kosovu više od devet tona.

On je ukazao da postoji zavjera ćutanja i ogroman pritisak na sve koji pokušavaju da osvijetle ovu civilizacijsku tragediju, čije su posljedice po vazduh, vodu i zemlju, ali i genetičke anomalije budućih generacija i veliki broj raznih, naročito kancerogenih bolesti, koje se javljaju odmah nakon njegove upotrebe i u produženom periodu dugo nakon upotrebe – kontakta.

“Kratkoročno, najteže posljedice izaziva takozvano udisanje praha uranijumskih čestica, a za dugotrajne posljedice su neophodne i epidemiološke studije koje su u toku u Srbiji, Italiji i Republici Srpskoj”, istakao je Stevandić.

On je naglasio da su u pokušaju da se prikrije ovaj zločin, organi NATO-a i EU priznali i u zvaničnim izvještajima potencirali hemijski toksični efekat osiromašenog uranijuma, izbjegavajući da otvore pitanje radiološkog efekta.

“Znači, mali zločin je već priznat, a o velikom ne žele da razgovaraju”, rekao je Stevandić.

On je dodao da se danas afirmiše naziv za takozvani Balkanski sindrom, koji je prvi put spomenut nakon velikog broja smrtnih slučajeva među italijanskim vojnicima, razmještenih na Balkanu 2001. godine, koji su kasnije umirali najčešće od leukemije.

Stevandić je napomenuo da je NATO u Briselu formirao ad-hok radnu grupu za osiromašeni uranijum sa ciljem prikupljanja podataka vezanih za njegovu upotrebu u municiji i uglavnom su bez iznošenja dokaza istraživanja, osporavali njegov uticaj na kancere, a da je Program UN za životnu sredinu od 4. januara 2001. godine iznio podatke o uzrocima sa Kosova 2001. godine, te je otkriveno da je u sastavu osiromašenog uranijuma nađeno prisustvo plutonijuma – 239 i uranijuma – 236 koji su najtoksičniji radio-aktivni elementi.

On je dodao i da je Evropski parlament 17. januara 2001. godine poslije debate o Balkanskom sindromu pozvao države EU na moratorijum za oružje sa osiromašenim uranijumom, a nakon toga Parlamentarna skuština Savjeta Evrope donosi odluku da se uputi apel o zabrani proizvodnje, testiranja, korišćenja i prodaje oružja koje sadrži uranijum i plutonijum.

“Isti organ je pozvao NATO i UN da implementiraju program medicinskog nadzora nad civilnim stanovništvom na Balkanu i vojnicima koji su učestvovali u vojnim operacijama, ali i humanitarnim organizacijama i novinarima koji su radili u ovom regionu”, podsjetio je Stevandić.

Nakon toga, dodao je, nastaje takozvana institucionalna zavjera ćutanja i nema ozbiljnijih istraživanja od UN, EU i NATO ili ih bar nema javno dostupnih, ali na nacionalnom nivou primijećen je ogroman broj novonastalih kancera sa nevjerovatnim primjerima obolijevanja ljudi i od pet različitih kancera istovremeno.

Prema njegovim riječima, jedini zajednički epidemiološki podatak je to što su boravili ili živjeli na tom terenu gdje je upotrijebljena municija sa osiromašenim uranijumom.

On je naveo da je u Republici Srpskoj Institut za javno zdravstvo registrovao enorman porast malignih oboljenja isključivo na lokacijama gdje je ova municija upotrebljavana, a u Srbiji je porast obolijevanja dostigao 35.000 ljudi godišnje, što je više od 40 odsto, ali se precizni podaci novim dokumentima još više povećavaju kao i broj umrlih koji sada u Srbiji iznosi 15.000 ljudi godišnje.

“Dakle, porast mnogo veći nego u EU, a najveći na mjestima gdje je ova municija upotrebljavana”, rekao je Stevandić.

On je dodao da je u Srbiji podnesno 35 tužbi protiv NATO, a u Italiji 500 tužbi protiv ministarstva obrane i već je doneseno 400 pravosnažnih presuda.

“Italija broji oko 8.000 oboljelih vojnika od kancera, a riječ je o trupama koji su učestvovale u akcijama na teritorijama Republike Srpske i Republike Srbije”, rekao je Stevandić na predavanju “Osiromašeni uranijum i njegove štetne i dugoročne posljedice po zdravlje stanovništva i životnu sredinu”.

Izlaganje predjsdnika Stevandića na najvećem ekološkom kongresu u Rusiji slušano je sa velikom pažnjom i ocijenjen je kao konkretan i jako ozbiljan. Na kraju svog izlaganja, predsjednik je ispraćen velikim aplauzom.